Zavod Pazarić je javna ustanova čija djelatnost jeste socijalno i zdravstveno zbrinjavanje, obrazovanje i osposobljavanje za život i rad prema preostalim sposobnostima i sklonostima i provođenje radne sktivnosti djece i mladih sa smetnjama u psihičkom razvoju umjerenog, težeg i teškog stepena, kao i lica sa kombinovanim smetnjama. Do popune kapaciteta Zavod zbrinjava i starije osobe od 25 godina.
S obzirom na ovu djelatnost u Zavodu žive ljudi sa ovim invaliditetom, odnosno intelektualnim poteškoćama u razvoju.
Sve je počelo prije tačno 68 godine, dakle 1949. Tada je u Zoviku otvorena prva ustanova u Bosni i Hercegovini za djecu i omladinu sa umjerenim, težim i teškim smetnjama u psiho-fizičkom razvoju. Zapravo, do formiranja ove ustanove došlo je nakon preorjentacije Dječijeg doma za ratnu siročad. Osnivač ustanove za djecu sa intelektualnim poteškoćama u razvoju i omladinu bila je Vlada Narodne Republike BiH.
1965. godine Dječiji dom u Zoviku dobija sredstva od Sreskog odbora iz Sarajeva i vrši otkup objekata u Pazariću. Nakon prikupljenje tehničke dokumentacije, krajem 1965. godine otpočela je gradnja. Izgrađeno je sedam paviljona, koji su imali po tri spavaonice, sobu za dnevni boravak, dežurnu sobu i mokri čvor. Izvršno vijeće SR BiH je 1967.godine donijelo Zakon po kojem je raniji Dječiji dom u Zoviku prerastao u Zavod za zaštitu djece i omladine Pazarić. Ovim Zakonom je utvrđena namjena Ustanove da prima na smještaj osobe sa intelektualnim poteškoćama u razvoju oba spola umjerenog, težeg i teškog oblika invaliditeta.
Zavod je na početku imao tri lokacije: Pazarić, Zovik i Kreševo. Međutim, zbog nepristupačnog terena i neostvarenja samoodrživosti, Specijalni Zavod u Kreševu preselio je na lokaciju Pazarić. Tako su u Pazariću smještena djeca i omladina sa umjerenim i težim smetnjama u psiho-fizičkom razvoju, dok su u Zoviku bile teško pokretne i nepokretne osobe.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine nije zaobišla ni Zavod, odrazivši se u velikoj mjeri na živote korisnika i uposlenika. Te godine naša Ustanova ostala je bez više od 50% radnika, što je malobrojnim koji su ostali znatno otežalo rad u želji da se sačuvaju korisnici i Zavod. U veoma teškim uvjetima, bez struje, vode, hrane, lijekova i i drugih važnih potrebština, život u Zavodu ipak nije ugašen. Nakon rata u BiH, nova zakonska regulativu u BiH donijela je Vlada Federacije BiH 2008. godine. Zakonom o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad ustanovama socijalne zaštite u FBiH odredili su se načini daljeg rada i nadležnosti i u JU Zavodu Pazarić.
Psihologija rata i svakodnevna stradanja, kod radnika nisu mogla uništiti humanost prema nedužnim ljudima koji su smješteni u Ustanovi. Nakon rata pristupilo se sanaciji devastiranih objekata, te nabavci potrebne opreme za stvaranje što optimalnijih uslova života i provođenja stručnog tretmana. U tome su nam veliku pomoć pružile brojne humanitarne organizacije.
Danas Ju Zavod Pazarić vodi brigu o korisnicima sa područja cijele Bosne i Hercegovine i najstarija je Ustanova iz ove oblasti u našoj državi.
Kroz dugogodišnji rad, tokom svih godina postojanja, glavni cilj i misija nam je osigurati što adekvatnije uslove života i rada u Ustanovi. Predanim i vrijednim i stručnim radom, vođeni profesionalizmom i humanošću, bez obzira i na nekada teške uvjete rada, uspijevali smo pružiti adekvatne usluge ljudima koji žive u Zavodu. Misija Zavoda ostaje rad na poboljšanju životnih uslova naših korisnika, njege i zdravstvene zaštite, vaspitačkog tretmana i radnog osposobljavanja.
